ČEK je vrsta obligacijskog vrijednosnog papira kojim izdatnik (trasant) nalaže trasatu plaćanje svote naznačene u čeku iz svoga (trasantovog) pokrića kod trasata pri čemu u hrvatskom pravu trasat može biti samo banka. Dok je sa stajališta svoje funkcije mjenica kreditni papir, ček je prvenstveno platežno sredstvo jer njime trasat disponira svojim novcem koji ima kod drugoga (banke). Razlike u funkciji mjenice i čeka vidljive su i iz načina na koji se određuje dospijeće tražbine iz mjenice, odnosno na koji je određeno dospijeće tražbine iz čeka. Izdatnik mjenice može odrediti dan kada mjenica dospijeva ili razdoblje čijim istekom mjenica dospijeva, dok ček ex lege dospijeva po viđenju, a isprava u kojoj bi dospijeće bilo drukčije označeno ne vrijedi kao ček.

ČEKOVNA KARTICA je dokument koji banka izdaje vlasniku čekovnog računa i kojim on dokazuje da ima pravo raspolagati svojim računom. Kod unovčavanja čeka (u banci, trgovini i sl.) vlasnik čekovnog (tekućeg) računa dužan je pokazati svoju čekovnu karticu i (uobičajeno) neki identifikacijski dokument. Čekovna kreditna linija omogućava korištenje većeg iznosa novčanih sredstava u odnosu na novčani saldo na računima kod banke. Čekovne kartice su najčešće izrađene na posebno kvalitetnom kartonu, koji je ili zaštićen plastifikacijom ili su osnovni podaci o vlasniku računa te broju čekovnog računa uneseni tzv. embosiranjem. Vlastoručni potpis vlasnika, ukoliko nije zaštićen plasifikacijom čekovne kartice, nalazi se na posebno zaštićenom dijelu čekovne kartice koji se ne može brisati ili mijenjati.

ČEKOVNI KREDIT ili instant kredit je oblik kreditiranja koji u novije vrijeme dobiva sve širu primjenu, a predstavlja vrstu overdraft financiranja potrošača. Mehanizam podrazumijeva uvođenje kreditne linije imaocima tekućih računa kod banaka, na osnovi kojih se automatski osigurava kredit potrošačima.

ČEKOVNI RAČUN je tekući račun kojim imalac raspolaže čekovima, odnosno na teret kojeg njegov vlasnik može izričitom ili prešutnom sporazumu s bankom vući čekove za plaćanje svojih obveza. Naziva se i overdraft računom jer je posrijedi zapravo kreditna linija koju banka otvara svom komitentu ili štediši.

ČISTI NOVČANI TOK je razlika između novčanih primitaka i novčanih izdataka u određenom razdoblju. Ključna kategorija financijskog pristupa. Novčani primici su novčana sredstva koja poduzeće prima iz svog okruženja i koji uvećavaju njegova novčana sredstva. Tu spadaju ponajprije naplata potraživanja od kupaca za realizirane proizvode i usluge, ali i primici novca od kamata, udjela u dobiti drugih tvrtki, primici od naknada šteta itd.

ČVRSTA VALUTA je naziv za valutu koja ima relativno stabilnu vrijednost i koja je lako zamjenjiva za druge valute ili robu. Čvrste valute imaju zemlje koje vode stabilnu monetarnu politiku i koje u pravilu ostvaruju suficit u bilanci plaćanja. Ovaj suficit ukazuje na potencijalno povećanje relativne vrijednosti valute, pa je čini pogodnom za financijsku imovinu.

ČVRSTI NOVAC je slikovit izraz za restriktivnu monetarnu politiku koju prate visoke kamatne stope te sporiji porast ponude novca i kredita. Ekonomski učinak takve politike može biti usporeniji ekonomski rast, ali i niža inflacija. Novčani izdaci su izdavanja novca iz poduzeća u okruženje koji umanjuju njegova novčana sredstva. Tu spadaju izdaci za nabavu inputa potrebnih za odvijanje poslovnog procesa poduzeća (za nabavu materijala, energije, isplate plaća, tuđih usluga), ali i izdaci za plaćanje poreza, kamata i sl. Prednost je koncepta čistog novčanog toka nad konceptom profita u tome što je čisti novčani tok stvarni tok novca, a ne obračunska kategorija kao što je profit (raspolaganje novcem pretpostavka je realne mogućnosti potrošnje). Nedostatak je ovog koncepta taj što ne odgovara prirodi internih poslovnih procesa u poduzeću (niz transformacija imovine u poduzeću zapravo su robni tokovi). Osim toga profit je legalno priznata kategorija u okviru koje se može obavljati raspodjela rezultata poslovanja. Povlačenje sredstava čekovima za koje na računima nema dovoljno sredstava, banka automatski pokriva za iznos koji je iznad razine njegovih depozita kod banke, a naplaćuje odobrene iznose iz priljeva čekova ili preko kreditnih kartica. Pri plaćanju čekom obvezno je legitimirati se čekovnom karticom i osobnim ispravama. U posljednje vrijeme veoma često se čekovne kartice istovremeno koriste i kao novčane kartice, pa su osnovni podaci o vlasniku čekovnog računa uneseni i na posebnu magnetnu vrpcu koja se može elektronički očitati.