Mislili ste da ukoliko nemate transakcije s gotovinom, da se ne smatrate obveznikom u smislu Zakona o fiskalizaciji?

Međutim, postoje dvije vrste mjera čije provođenje zahtijevaju odredbe Zakona, a koje od njih ćete provoditi ovisiti o tome da li naplaćujete transakcije s gotovinom ili ne.

Za početak je značajno naglasiti da su obveznici fiskalizacije:

1. fizička osoba obveznik poreza na dohodak po osnovi samostalne djelatnost;

2. pravna i fizička osoba koja se smatra obveznikom poreza na dobit;

Navedeno znači da su skoro sve pravne i fizičke osobe koje obavljaju neku djelatnost obveznici fiskalizacije bez obzira da naplaćuju li svoje račune u gotovini.

Prometom gotovinom u smislu Zakona se smatra plaćanje za isporučena dobra ili obavljene usluge novčanicama ili kovanicama koje se smatraju platežnim sredstvom, karticama, čekom ili drugim sličnim načinima plaćanja, osim plaćanja na transakcijski račun kod banaka.

Iz samog zakona su izuzete porezni obveznici koji se bave određenim djelatnosti, ali budući da se radi o zanemarivom broju njih, usredotočiti ćemo se na ostalu veliku većinu.

Na temelju Zakonski odredbi možemo zaključiti da postoje dvije vrste fiskalizacijskih mjera:

1. mjere koje moraju provoditi svi obveznici

2. mjere koje moraju provesti samo obveznici fiskalizacije koji naplaćuju svoja isporučena dobara ili obavljene usluge sredstvima koja se smatraju gotovinom u smislu samoga Zakona.

Društva koja nemaju transakcije u gotovinu moraju provoditi sljedeće mjere u sklopu zadovoljenja odredbi Zakona o fiskalizaciji:

1. donijeti interni akt kojim popisuju sve poslovne prostore u kojima obavljaju djelatnost, te način označavanja pojedinoga poslovnog prostora,

2. prilagoditi sadržaj računa te

3. postaviti upozoravajuće naljepnice o obvezi izdavanja i uzimanja računa.

Interni akt

Internim aktom je potrebno propisati način konstrukcije brojeva računa. Definirano je da broj računa mora slijediti kronološki numerički redoslijed i to bez praznina po svakom poslovnom prostoru ili naplatnom uređaju u poslovnom prostoru ovisno o aktu obveznika fiskalizacije. Numerički brojevi izdaju se svake kalendarske godine od broja 1 do broja n. Račun mora imati propisani numerički slijed koji se sastoji od:

- broja računa;

- oznaka poslovnog prostora;

- broj naplatnog uređaja.

Primjer internog akta kojeg moraju sastaviti svi obveznici fikalizacije

Prilagoditi sadržaj računa

Sukladno zakonu, kada se ostvareni promet po računima naplaćuju sredstvom koje se ne smatra gotovinom prema propisima zakona, račun dodatno mora sadržavati ove podatke:

1. vrijeme izdavanja računa (sat i minuta), 2. oznaku operatera (osobe) na naplatnom uređaju, 3. oznaku načina plaćanja računa.

Budući da se naplata kod ovih društva vrši isključivo na transakcijski račun društva, oznaku načina plaćanja računa većina će poduzeća moći odrediti fiksno.

Svi zaposlenici koji izdaju račune trebali bi imati svoju oznaku (OIB), koja će se iskazati na računu kada ga isti izdaju, a OIB takvih zaposlenika je potrebno dostaviti Poreznoj upravi. Naime, jedna od ideja Porezne uprave putem dostavljene oznake operatera (OIB-a) pratiti i nadzor radnog vremena.

Postavljanje upozoravajuće naljepnice o obvezi izdavanja i uzimanja računa

Zakon je propisao postavljanje obavijesti o obvezi izdavanja računa te obvezi kupca da preuzme i zadrži izdani račun, neovisno o tome da li kupci fizički dolaze u prostorije u kojima se izdaje račun.

Uz već navedene podatke na računima, obveznici fiskalizacije koji naplaćuju račune u gotovini moraju na računima iskazati i sljedeća dva podatka:

1. jedinstveni identifikator računa (generira Porezna uprava kod fiskalizacije računa)

2. zaštitni kod izdavatelja obveznika fiskalizacije.

Nadalje, ovi obveznici moraju osigurati da programska podrška koju koriste može omogućiti elektroničko potpisivanje elemenata računa te omogućiti internetsku vezu za razmjenu podataka sa Poreznom upravom.

Također, potrebno je osigurati certifikat koji izdaje FINA pod nazivom FISCAL. Cijena certifikata je 300,00 kn za 5 godina korištenja, a isti služi kao identifikacija obveznika kod Porezne uprave.

Propisano je da zakon stupa na snagu:

- od 1. siječnja 2013. godine za obveznike fiskalizacije, koji se smatraju velikim i srednjim poduzetnicima u smislu Zakona o računovodstvu i za one koji obavljaju djelatnost pružanja smještaja, te pripreme i usluživanja hrane;

- od 1. travnja 2013. godine za obveznike fiskalizacije, koji se smatraju malim poduzetnicima u smislu Zakona o računovodstvu, i to za one koji, kao jednu od djelatnosti, obavljaju djelatnost Trgovine na veliko i na malo, popravak motornih vozila i motocikla, te obveznike koji obavljaju djelatnost slobodnih zanimanja;

- od 1. srpnja 2013. godine za sve ostale.

DODATNO I VAŽNO

Propisano je da obveznik fiskalizacije može plaćati gotovim novcem drugom obvezniku fiskalizacije, ako drugačije nije propisano posebnim poreznim propisom:

- za nabavu proizvoda i usluga do iznosa od 5.000,00 kuna po jednom računu,

- za potrebe opskrbe ovlaštenih mjenjača gotovim novcem,

- za namjene na temelju posebne odluke ministra financija.

Dodatno, određen je blagajnički maksimum prema veličini obveznika fiskalizacije sukladno odredbama Zakona o poticanju razvoja malog gospodarstva, a on iznosi:

- mikro subjekti i fizičke osobe 10.000,00 kuna;

- mali subjekt 30.000,00 kuna;

- srednji subjekt 50.000,00 kuna.

Izvor: http://www.cinotti.hr/zakon.aspx