**Razlike između menadžerskog ugovora o radu s primjerom određivanja menadžerskih primanja**


www.actarius.hr

info@actarius.hr



  * Menadžerski ugovor je ugovor koji zaključuju poslodavac i menadžer s ciljem da menadžer svojim znanjem, iskustvom i radom ostvari unaprijed postavljene ciljeve od strane poslodavaca.

  * U praksi se najčešće javljaju mješoviti menadžerski ugovori koji uz obvezno pravne elemente sadrže i radnopravne elemente pa i elemente ugovora o djelu te ugovora o nalogu.

  * Na menadžerski se ugovor ne primjenjuju odredbe o prestanku ugovora o radu. S obzirom da je menadžerski ugovor obvezno-pravni posao, isti prestaje na način kako su to ugovorno predvidjele ugovorne strane. A podredno se primjenjuju odredbe ZOO-a koje reguliraju načine prestanka obveza.

  * Pod bitnim sastojcima (esentialia negotii) menadžerskog ugovora smatraju se, s jedne strane, ugovorni uglavci s precizno stipuliranim ovlastima i obvezama menadžera i, s druge strane, ugovorni uglavci koji reguliraju materiju plaće i eventualnih inih primanja menadžera.

  * Naknade menadžerima odnosno kompenzacijski paket od iznimne su važnosti za korporativno upravljanje, posebno iz razloga što ovaj mehanizamkorporativnog upravljanja predstavlja najveći interes javnosti.

  * U osnovne komponente kompenzacijskih primanja najviših poziciopniranih menadžera ubrajaju se; osnovna plaća, kratkoročni poticaji, dugoročni poticaji, paketi otpremnina, programi mirovinskog i životnog osiguranja i specijalni programi posebnih beneficija.

**Primjer određivanja menadžerske plaće/naknade**

naknade menadžmentu predstavljaju iznimno važan element internog mehanizma korporativnog upravljanja, stoga ćemo u nastavku rada detaljno pojasniti što uključuju menadžerske naknade te što utječe na visinu istih. 

Naknade menadžerima odnosno kompenzacijski paket od iznimne važnosti za korporativno upravljanje, posebbno iz razloga što ovaj mehanizam korporativnog upravljanja predstavlja najveći interes javnosti. Izvještavanje javnosti o naknadama vrhovnog menadžmenta razlikuje se u pojedinim zemljama. Odgovarajući model naknada menadžmentu, kao i nadzor nad njima, iznimno su važni u procesu korporativnog upravljanja jer povezuju interese menadžera s vlasničkim korporacijskim interesima. Sadržaj i struktura menadžerskih plaća se utvrđuju putem menadžerskih ugovora, a dugoročni poticaji su znatno naglašeniji od kratkoročnih.
U osnovne komponente kompenzacijskih primanja najviših pozicioniranih menadžera ubrajaju se:

  * osnovna plaća,
  * kratkoročni poticaji,
  * dugoročni poticaji,
  * paketi otpremnina,
  * programi mirovinskog i životnog osiguranja i 
  * specijalni programi posebnih beneficija.

Uravnotežen odnos između internih i eksternih mehanizama donosi pravilno korporativno upravljanje, osigurava efikasnost upravljanja te pomaže u rješavanju problema koji se mogu pojaviti u korporativnim strukturama. Oblikovanje modela kompenzacija menadžera u koje spadaju i naknade predstavlja složen proces izložen kofliktnim interesima i ciljevima, a u njega su aktivno uključeni odbor, komisija za nagrađivanje i vrhovni menadžeri.

Menadžerska plaća sastoji se od fiksnih i varijabilnih elementa. Plaće vodećih menadžera razlikuju se od ostalih menadžerskih plaća po tome što se njihov sadržaj i struktura uvijek utvrđuju putem menadžerskih ugovora i što su u njima dugoročni poticaji znatno naglašeniji od kratkoročnih. Vrhovni menadžeri su odgovorni nad cijelom kompanijom, upravo zbog najveće odgovornosti koju imaju u poduzeću oni su najbolje plaćeni menadžeri unutar svake kompanije.

U menadžere na višim hijerarhijskim razianama odnosno izvršne menadžere se uz glavnog izvršnog direktora i vrhovni (top menadžment) odnosno predsjednika uprave i članove uprave, ubrajaju i svi visokopozicionirani pojedinci koji mogu imatiznačajan utjecaj na uspjeh organizacije. Osnovna menadžerska plaća trebala bi rasti s veličinom poduzeća, a na visinu osnovne plaće utječu i iznadprosječne formalne kvalifikacije i dokazana poduzetnička sposobnost. Osnovna menadžerska plaća trebala bi biti konkurentna, odnosno "zlatna sredina" između najbolje i najlošije osnovne plaće konkurentskih poduzeća.

Bonusi predstavljaju najšire primjenjivan oblik nagrađivanja menadžera, predstavljaju ključnu komponentu menadžerskog kompenzacijskog paketa. Bonusi su dodatne novačane nagrade koje za uspješan rad dobivaju menadžeri na osnovnu plaću, a isplaćuju se nakon postignuća određenih rezultata. Svrha bonusa je da motivira menadžere na bolji i učinkovitiji rad u kratkoročnom razdoblju. Pravo na bonus se ostvaruje u toku jedne godine na osnovu godišnjih rezultata poslovanja ili ostvarivanja plana poslovanja. Mnoge tvrke se odlučuju i na isplaćivanje bonusa radije u dionicama nego u novcu.

Jedan od oblika zadržavanja menadžera kroz sustav nagrađivanja predstavljaju i dugoročni poticaji. Cilj dugoročnih poticaja je spriječiti usredotočensot menadžera na kratkoročne rezultate na štetu dugoročnih. Oni trebaju motivirati i nagraditi menadžment za dugoročni rast i properitet kompanije te ugraditi dugoročnu perspektivu u donošenje odluka. Dioničke opcije su najpopularniji oblik dugoročnih menadžerskih poticaja. 
Jedan od glavnih motiva za uvođenje dioničarstva zaposlenih jest poticanje menadžera i ostalih zaposlenika da steknu udio u vlasništvu i uspjehu poduzeća, da bi njihovo bogatstvo raslo i padalo zajedno s vrijednošću koju stvaraju. Motivi su: unapređenje partnerstva u poduzeću, unapređenje sigurnosti zaposlenika, stvaranje čvrstog tima radnika, stvaranje dodatnog poticaja za učinak, šira osnovica za financiranje poduzeća itd.
Nadalje, paketi otpremnina određuju kompenzacije koje će vrhovni menadžer dobiti u slučaju da je prisiljen napustiti poduzeće pod specifičnim uvjetima npr. u slučaju kada kompanija pristupa raznim spajanjima ili akvizicijama, kada dioničar iskazuje nezdovoljstvo poslovnim rezultatima koje je ostvario vodeći menadžer, pa on mora odstupiti s položaja i sl.

Kompenzacije mogu biti sadržane u:
a) menadžerskom ugovoru ili
b) posebnoj klauzuli koja se dodaje menadžerskom ugovoru.

Sve učestaliji razlog ugovaranja visokih otpremnina je kako bi se ključne menadžere zadržalo u kompaniji. 
Ekskluzivni, vrlo visoki iznosi otpremnina ugovaraju se obično samo za izuzetno zaslužne člnove uprave koji su nekoliko uzastopnih mandata prije odlaska u mirovinu uspješno vodili poslove društva, ali tako i za scenarije uslijed vlasničkih promjena ili konceptualnih nesuglasica oko razvojne strategije društva kada dođe do opoziva imenovanja predsjednika uprave koji je tijekom mandata uspješno vodio poslove društva. Takve otpremnine mogu se ugovoriti u fiksnom iznosu neke kategorije ostvarenog prometa ili dobiti, ili u postotku ukupnih primitaka koje bi član uprave ostvario da nisu nastupili unaprijed određeni razlozi.


Izvor: Časopis Računovodstvo i porezi 07/2021