====== Odnosi s inozemnim tvrtkama-Ispravak samozaračunatog poreza na dodanu vrijednost ======

Usluge na koje domaći poduzetnik mora samozaračunati PDV definirane su člankom 5. Zakona o porezu na dobit. Između ostalih, to su usluge prijenosa, ustupanja i uporabe licencije i sličnih prava, promidžbene usluge, usluge inženjera, odvjetnika, revizora, računovođa, tumača, prevoditelja i druge slične usluge savjetovanja, usluge elektroničke obrade podataka te usluge ustupanja osoblja (menadžment).

Poduzetnici koji nisu registrirani u sustav poreza na dodanu vrijednost a obvezni su samozaračunati PDV na fakturirane usluge inozemnih poduzetnika koje je pak osporila porezna uprava, što se ponajprije odnosi na banke i osiguravajuća društva, nisu mogli odbiti samozaračunati PDV kao pretporez.

Primjerice, hrvatska banka XY u vlasništvu je inozemne banke, koja na temelju međukompanijskog ugovora pruža cijeli niz usluga domaćoj banci.

Zakon o PDV-u u članku 6. navodi da je porezni obveznik domaći poduzetnik iz članka 19. (2) Zakona, koji kaže da ako domaćem poduzetniku uslugu obavi poduzetnik sa sjedištem u inozemstvu, domaći poduzetnik porez plaća na propisani uplatni račun u rokovima koji su propisani za podnošenje prijave, odnosno konačnog obračuna poreza.

**Usluge na koje se samozaračunava porez na dodanu vrijednost**

Usluge na koje domaći poduzetnik mora samozaračunati PDV definirane su člankom 5. Zakona o porezu na dobit. Između ostalih, to su usluge prijenosa, ustupanja i uporabe licencije i sličnih prava, promidžbene usluge, usluge inženjera, odvjetnika, revizora, računovođa, tumača, prevoditelja i druge slične usluge savjetovanja, usluge elektroničke obrade podataka te usluge ustupanja osoblja (menadžment) koje je strana banka fakturirala domaćoj banci u skladu s ugovorom o pružanju usluga.

Nadalje, tu su usluge koje se obavljaju na pokretnim dobrima koja se nalaze u Hrvatskoj te usluge koje se obavljaju na nekretninama i u svezi s njima. S tim u vezi, strana banka obavljala je usluge davanja stručnog mišljenja i popravka računalne opreme te izradila projekt uređivanja poslovne zgrade. Na primljene račune hrvatska banka XY samozaračunala je i uplatila PDV.

Porezno tijelo pregledalo je primljene račune, ugovor o pružanju usluge te popratnu dokumentaciju i zaključilo da za dio fakturiranih usluga ne postoji uredna i vjerodostojna dokumentacija koja zadovoljava uvjete definirane u članku 55. Općeg poreznog zakona. Isprava je uredna kada se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene zbog koje je sastavljena. Vjerodostojna je isprava koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj.

Temeljem takvog zaključka porezno tijelo osporava dio fakturiranih usluga jer smatra da nisu stvarno obavljene i uvećava osnovicu poreza na dobit za 800.000 kuna te nalaže hrvatskoj banci da plati razliku poreza na dobit (160.000 kuna) i pripadajuću zateznu kamatu.

**Kada se traži povrat samozaračunatog i uplaćenog PDV-a?**

Ako hrvatska banka odustane žalbe ili je žalba u konačnici osporena i krajnja je posljedica plaćanje poreza na dobit, banka XY ima pravo tražiti povrat samozaračunatog PDV-a u iznosu od 176.000 kuna jer se PDV samozaračunava na uslugu koju domaćem poduzetniku obavi poduzetnik sa sjedištem u inozemstvu.

Ako je u poreznom postupku porezno tijelo dokazalo da usluga nije obavljena ili je banka odustala od dokazivanja da su usluge stvarno obavljene, a temeljem čega je banka morala platiti utvrđenu razliku poreza na dobit,  ima pravo tražiti povrat samozaračunatog i uplaćenog PDV-a jer za tako plaćen PDV ne postoji osnova.

Sve dok porezni postupak traje i dok banka XY dokazuje da su usluge stvarno obavljene, nema pravo tražiti povrat samozaračunatog PDV-a.

[[http://www.profitiraj.hr/racunovodstvo-i-porezi/ispravak-samozaracunatog-poreza-na-dodanu-vrijednost/]]