ACTARIUS  Knjigovodstveni Servis  

Actarius Grupa d.o.o .Ogrizovićeva 21, 10000 Zagreb,

Tel 01/382-0010, Mob 091/382-0015, Fax 01/382-0010

http://www.actarius.hr


====== Amortizacija dugotrajne imovine ======

{{           am.jpg?200x200}}
U praksi, česta su pitanja vezana uz nabavu dugotrajne imovine, a najčešće se odnose na umanjenje obveze za porez na dobit ili porez na dohodak (kod obrtnika).


**Što je to dugotrajna imovina?**


Dugotrajna imovina je ona imovina koja traje tj. koristi se u vremenu dužem od jedne godine. Često korišten naziv za dugotrajnu imovinu je investicija.


Dugotrajna imovina javlja se u dva osnovna pojavna oblika: prava i stvari.


U prava spada nematerijalna imovina kao npr.: poslovni softver i drugi oblici licenci (prava na korištenje intelektualne imovine), patenti koji se koriste u poslu, zaštitni znaci, franšize i dr. 

Bitno zajedničko obilježje im je da pravo na njihovo korištenje traje dulje od jedne godine. U prava ubrajamo i financijsku imovinu, kao što su vrijednosni papiri nabavljeni s namjerom držanja u portfelju u vremenu duljem od jedne godine, dugoročni novčani depoziti (npr. u leasing kući, kao jamstvo za odobreni leasing), dugoročna potraživanja za prodanu robu ili usluge i dr.


Stvari ili materijalna imovina su npr.: zemljišta, građevine ili poslovni prostori, strojevi, oprema, namještaj, prijevozna sredstva i dr., ukoliko su nabavljene za korištenje u poslovanju. Ukoliko se poduzetnik bavi prometom istih (trgovanje), tada ova imovina predstavlja „zalihu“ tj. kratkotrajnu imovinu.



Ne trebate biti računovođa da bi shvatili osnovnu razliku između navedene imovine i kratkotrajne imovine kao npr.: zaliha robe (nabavljena je da se proda u što kraćem roku), potraživanja od kupaca (ukoliko je ugovoreni rok plaćanja kraći od jedne godine), vrijednosnih papira koji dospijevaju na naplatu u roku kraćem od jedne godine ili su prilikom njihove nabave već bili namijenjeni za daljnju prodaju.


Razliku između dugotrajne i kratkotrajne imovine možda se najbolje može opisati vremenom potrebnim za unovčavanje iste. Tako novac predstavlja zasebnu kategoriju jer ga ne treba pretvoriti u novac. On je tu i vjerojatno će ubrzo biti potrošen ili uložen.


 

**Kako vrijednost dugotrajne imovine umanjuje poreznu obvezu?**


Često pitanje, naročito krajem godine, jest: „Ako kupim poslovni prostor ili vozilo, koliko ću manje platiti porez na dobit?“.


Za razumijevanje, treba znati da poreznu osnovicu čini razlika između prihoda i rashoda (troškova) tj. dobit (ili dohodak). Veći troškovi u pravilu znače manju obvezu za plaćanje poreza na dobit. Tako npr., visoki troškovi plaća ili zakupa poslovnog prostora direktno smanjuju dobit, a time i porez na dobit.



Što se događa kad uložite npr. 1 milion kuna u kupnju vlastitog poslovnog prostora? Kada bi tih 1 mil. značilo odmah trošak, mnogi bi poduzetnici bili u gubitku te godine. Tada bi cijelo poslovno okruženje (banke, poslovni partneri…) zaključilo da vam je poslovanje izuzetno loše i da je najbolje ne poslovati sa takvom firmom. Zato postoji amortizacija.


Amortizacija je postupak postepenog pretvaranja vrijednosti dugotrajne imovine u trošak. U kojem razdoblju? U razdoblju očekivanog korištenja/trajanja te pojedine imovine. Tako, ukoliko je očekivano vrijeme korištenja imovine npr. 20 godina, uloženih 1 mil. kuna postepeno će se amortizirati u trošak tijekom slijedećih 20 godina (godišnja stopa amortizacije tada je 5%).

 U konkretnom primjeru, godišnji trošak amortizacije iznosio bi 50.000 kuna (1.000.000 kn x 5%). Kao što vidimo iz primjera, osnovica za obračun amortizacije je nabavna vrijednost (bez PDV-a, ako poduzetnik ima pravo na pretporez).


Ekonomski gledano, amortizaciju možemo objasniti kao „trošenje imovine“ čime njena vrijednost opada. Porezno gledano, poduzetnik je uložio značajna sredstva i treba ga poštediti plaćanja visokog poreza na dobit, tvz. porezni štit.


**Kada počinje teći amortizacija?**

Amortizacija se obračunava mjesečno, počevši od 1. dana narednog mjeseca od mjeseca kada je imovina stavljena u upotrebu. Stavljenog u upotrebu? Da, dok se zgrada gradi, postrojenje montira, ured namješta, ili se jednostavno imovina ne koristi, nema niti amortiziranja! Tada je sredstvo u pripremi. To ne znači da se ne smije odbiti pretporez prilikom nabave.


**Po kojim se stopama amortizacija smije obračunavati?**

U pravilu, poduzetnik samostalno utvrđuje očekivani vijek uporabe. Prema vijeku uporabe izračunava se stopa amortizacije (stopa am.= 100/godine očekivane uporabe).


Kako ne bi došlo do zloupotrebe „samostalnih tumačenja“ u smislu smanjenja porezne obveze, propisane su najviše stope amortizacije (normalna amortizacija):


·         za građevinske objekte i brodove 5%,


·         za osobne automobile i osnovno stado 20%,


·         za opremu, mehanizaciju, ostala vozila, nematerijalnu imovinu (prava i sl.) 25%,


·         za računala i računalnu opremu, poslovni softver i mobilne telefone 50%,


·         za ostalu imovinu 10%,


U uvjetima pojačanog/ubrzanog trošenja dopušteno je korištenje udvostručenih stopa, ali tada treba imati razumne argumente za korištenje istih:


·         za građevinske objekte i brodove 10%,


·         za osobne automobile i osnovno stado 40%,


·         za opremu, mehanizaciju, ostala vozila, nematerijalnu imovinu (prava i sl.) 50%,


·         za računala i računalnu opremu, poslovni softver i mobilne telefone 100%,


·         za ostalu imovinu 20%,


Poduzetnik ima pravo utvrditi vlastite stope amortizacije ali, za potrebe obračuna poreza na dobit, ne smije koristiti stope više od navedenih.


Postoji i dugotrajna imovina koja se ne smije amortizirati jer se ne troši. U ovu grupu svakako spadaju zemljište i financijska imovina (vrijednosni papiri, depoziti i dr.).


Dugotrajna imovina nabavne vrijednosti niže od 2.000,00 kuna smije se jednokratno otpisati prilikom nabave i tada govorimo o trošku sitnog inventara.

Izvor: http://ekonos.hr/clanci.php?grupa=2&clanak=103