Knjigovodstvo Actarius

This page is read only. You can view the source, but not change it. Ask your administrator if you think this is wrong.
**Sporazumni prestanak ugovora o radu**



www.actarius.hr
 
info@actarius.hr 



**Autor u ovom članku obrađuje problematiku koja se pojavljuje prilikom pristupanja sporazumnom raskidu radnog odnosa, tj. sklapanja sporazuma o prestanku ugovora o radu, temeljem odredbe članka 112. Zakona o radu (NN 93/14., 127/17., 98/19., dalje u tekstu: ZOR), kojom je propisano kako jedan od načina prestanka ugovora o radu može biti i sporazum između radnika i poslodavca.**

Sporazumni raskid ugovora o radu pretpostavlja suglasnost obje ugovorne strane (radnika i poslodavca) o raskidu ugovora, a prijedlog za prihvaćanje sporazumnog raskid ugovora ne predstavlja obvezu niti za jednu ugovornu stranu. Prijedlog za sporazumnim raskidom može doći i od strane poslodavca i od strane radnika.

**Sklapanje radnog odnosa**
 
Radni odnos između radnika i poslodavca zasniva se ugovorom o radu. Člankom 10. ZOR-a propisano je da se sklopio ugovor o radu, ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje posla koji, s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca, ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno. Ugovor o radu sklapa se u pisanom obliku. Člankom 14. ZOR-a ostavljena je mogućnost sklapanja ugovora o radu i bez postojanja pisanog traga i to kroz sljedeće odredbe istog članka kroz stavke 2-4: „Propust ugovornih stranaka da sklope ugovor o radu u pisanom obliku, ne utječe na postojanje i valjanost toga ugovora. Ako ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku, poslodavac je dužan prije početka rada, radniku izdati pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu. Ako poslodavac prije početka rada ne sklopi s radnikom ugovor o radu u pisanom obliku ili mu ne izda pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme.“

**Sporazumni prestanak (raskid) radnog odnosa**

Ugovor o radu predstavlja dvostrani pravni posao koji, kao i bilo koji drugi ugovor obveznog prava, može biti raskinut ili otkazan. Sporazumni raskid ugovora o radu propisan je ZOR-om kao jedan od načina prestanka radnog odnosa te podrazumijeva suglasnost volja kako poslodavca tako i radnika. Člankom 112. ZOR-a propisano je ukupno osam načina prestanka radnog odnosa pa tako ugovor o radu može prestati:
smrću radnika

  * smrću poslodavca fizičke osobe ili prestankom obrta po sili zakona ili brisanjem trgovca pojedinca iz registra u skladu s posebnim propisima
  * istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme
  *  kada radnik navrši šezdeset pet godina života i petnaest godina mirovinskog staža, osim ako se poslodavac i radnik drukčije ne dogovore
  * sporazumom radnika i poslodavca
  * dostavom pravomoćnog rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti za rad
  * otkazom
  * odlukom nadležnog suda.

Odredbe ZOR-a koje propisuju sporazumni prestanak radnog odnosa su vrlo šture te ne propisuju sadržaj sporazuma o prestanku ugovora o radu. Člankom 113. ZOR-a propisan je tek oblik sklapanja sporazuma o prestanku ugovora o radu koji nalaže kako isti **mora biti zaključen u pisanom obliku**. Važno je napomenuti kako sporazum o prestanku ugovora o radu ne predstavlja otkaz, makar se u praksi često ali pogrešno, koristi kolokvijalni naziv „sporazumni otkaz“. Upravo taj nespretni termin može nehotice dovesti do pogrešnog tumačenja i primjene nekih instituta radnog prava vezanih uz otkaz. Da bismo izbjegli takve nesporazume i krive interpretacije, potrebno je upoznati se s pravnom prirodom ovog oblika prestanka ugovora o radu. Za razliku od otkaza koji predstavlja jednostrano očitovanje volje jedne od ugovornih strana (radnika ili poslodavca) te u pravilu uz pridržavanje otkaznog roka, sporazum nastaje kao rezultat suglasne i slobodne volje za okončanje ugovornog odnosa. Kao što je rečeno otkaz ugovora o radu predstavlja jednostran čin, bilo da ga daje poslodavac radniku ili radnik poslodavcu. Pristanak ili suglasnost druge ugovorne strane pri tome su pravno irelevantni jer druga ugovorna strana na odluci o otkazu potpisuje eventualno samo njezin primitak. S druge strane, sporazumni raskid ugovora o radu podrazumijeva suglasnost volja poslodavca i radnika, stoga kao i kod bilo kojeg drugog ugovornog odnosa koji podrazumijeva suglasnost volja, tako i u slučaju sporazumnog raskida ugovornog odnosa druga strana ni u kojem slučaju nije dužna pristupiti njegovu sklapanju ako to **ne odgovara njezinim interesima ili nije u potpunosti suglasna s njegovim odredbama**. U nastavku izdvojit ćemo posebnosti sporazumnog prestanka radnog odnosa u najkraćim crtama:

  * sporazum o prestanku ugovora o radu jedini je način prestanka ugovora o radu do kojeg dolazi dogovorom, odnosno suglasnošću volja ugovornih strana, radnika i poslodavca,
  * ZOR propisuje da sporazum o prestanku ugovora o radu mora biti zaključen u pisanom obliku no ne propisuje i sam sadržaj,
  * Sporazum o prestanku ugovora o radu je dvostrani akt, što znači da ga potpisuju i poslodavac i radnik,
  * Jedna ugovorna strana (potpisnik sporazuma) ne može mijenjati njegov sadržaj bez suglasnosti druge ugovorne strane (drugog potpisnika) sporazuma.

**Prijedlog za sklapanje sporazuma o prestanku ugovora o radu**

U praksi prijedlog za sklapanje sporazuma o prestanku ugovora o radu može doći **od strane radnika ili od strane poslodavca**. Kada poslodavac predlaže sporazumni raskid ugovora o radu, radnik mora znati da u tom slučaju;

  * nema pravo na naknadu za nezaposlene kod Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (osim u iznimnim slučajevima propisanim zakonom) i
  * nema pravo na otpremninu

Kada prijedlog za sporazumnim raskidom ugovora o radu dolazi od poslodavca, radnik treba pomno proučiti sve njegove odredbe, jer se prihvaćanjem sporazumnog raskida teško može naknadno pozivati na manu volje. Ni poslodavac ni radnik, u slučaju zaključivanja sporazumnog raskida ugovora o radu, nemaju obvezu poštivanja otkaznog roka kao u slučajevima kada se ugovor o radu otkazuje, niti je poslodavac dužan radniku isplatiti otpremninu. Ipak, iako se radi o sporazumnom raskidu ugovora, nije zabranjeno da se otpremnina dogovori te odredi iznos otpremnine koja će radniku biti isplaćena odnosno da se sporazumom definira datum prestanka radnog odnosa istekom vremena na koji bi, u slučaju, primjerice, redovitog otkazivanja ugovora o radu, radnik imao pravo kroz otkazni rok. U praksi je ipak slučaj da radnici radi prelaska na bolje radno mjesto, odnosno drugog osobnog razloga žele sporazumni raskid te izlaze s prijedlogom sporazumnog raskida pred poslodavca. O svom zahtjevu potrebno je da pisanim putem upoznaju poslodavca i postave svoj zahtjev s točnim uvjetima raskida (datum prestanka radnog odnosa, korištenje godišnjeg odmora i dr.). Ukoliko poslodavac ne udovolji zahtjevu za sporazumnim raskidom (nije u obvezi da to učini), radniku ostaje mogućnost da jednostrano otkaže ugovor o radu ali tada uz obvezu poštivanja otkaznog roka.

Ako između radnika i poslodavca ne postoji suglasnost volja o bitnim sastojcima sporazumnog ugovora te sadržaju i uvjetima prestanka radnog odnosa podnošenje prijedloga za prihvat sporazuma o prestanku ugovora o radu (ponude) jedne ugovorne strane ne pretpostavlja obvezu prihvata za drugu ugovornu stranu. Potrebno je skrenuti pažnju na ostavljenu mogućnost da sam sporazum o prestanku radnog odnosa ne mora nužno biti u obliku jednog dokumenta potpisanog od obje ugovorne strane. Primjerice, kada radnik dostavi pisanu ponudu poslodavcu u kojem predlaže sporazumni prestanak radnog odnosa, a poslodavac ju prihvati donošenjem potpisane Odluke o prihvaćanju sporazumnog prestanka radnog odnosa kao zasebnog dokumenta i koju odmah dostavi radniku, tada je u smislu članka 252. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.) zaključen ugovor o sporazumnom prestanku radnog odnosa. Niz sudskih odluka potkrepljuje takvo pravno shvaćanje u praksi a kojima se ističe da kad jedna strana uputi drugoj potpisani prijedlog sporazuma u pisanom obliku, a druga strana u pisanom obliku (npr. Odlukom) prihvati prijedlog, time su radnik i poslodavac kao stranke ugovornog odnosa izrazile suglasnu volju za prestanak radnog odnosa i to u obliku koji je propisan člankom 113. ZOR-a. Navedeno pronalazimo i u sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Revr-277/13 od 16. 9. 2014. Izv., te VSRH, Revr-300/09 od 3.9.2009., ŽS u Zagreb u, br. Gž-2539/97 od 11.11.1997. kojom se ističe sljedeće :“Odredba o obliku sporazuma o prestanku ugovora o radu prisilne je naravi, pa nikakav usmeni dogovor o sporazumnom prestanku ugovora o radu ne može obvezivati sudionike, kada je izričito propisan pisani oblik sporazuma o prestanku ugovora o radu.“

Do kad vrijedi prijedlog (ponuda) za sklapanje sporazumnog raskida? Ponuda za sklapanjem sporazuma o prestanku ugovora o radu koju može poslati kako radnik tako i poslodavac obvezuje ponuditelja do isteka roka koji je naveo u samoj ponudi. Budući da se u ponudama gotovo nikad ne navodi krajnji rok za njezin prihvat, postavlja se pitanje do kada ponuda obvezuje ponuditelja. U skladu s odredbama ZOO-a, ponuda u kojoj nije naveden rok, a dana je prisutnoj osobi, tada vrijedi ako je prihvaćena odmah. Ako je ponuda dana odsutnoj osobi, ona će obvezivati ponuditelja za vrijeme koje je redovito potrebno da ponuda stigne ponuđeniku. Važno je naglasiti kako šutnja ponuđenika odnosno ne očitovanje, npr. radnika, ne znači prihvat ponude, a isto tako ni eventualna odredba u ponudi da će se šutnja ponuđenika ili neko propuštanje, odnosno ne postupanje, smatrati prihvatom. Prijedlog za sklapanje sporazuma bi morao sadržavati najmanje sve bitne sastojke sporazuma o prestanku radnog odnosa, tako da se njegovim prihvatom može sklopiti sporazum.

**Sadržaj sporazuma o prestanku ugovora o radu**

Kao što je već ranije navedeno, ZOR ne propisuje sadržaj sporazuma o prestanku ugovora o radu. Iako pitanje sadržaja nije uređeno i zakonodavac je ostavio mogućnost da ugovorne strane same definiraju potrebne elemente koji će biti predmetom sporazumnog raskida ugovora o radu autor je mišljenja kako bi osim potpisa obiju ugovornih strana i uz opće podatke o radniku i poslodavcu ipak minimalno dva elementa sporazuma morala postojati a to su:

  * izražena volja za prestankom radnog odnosa i
  * određen datum prestanka radnog odnosa.

Ipak, ugovorne strane sporazumom bi trebale u cijelosti urediti sva pitanja koja proizlaze iz njihova ugovornog odnosa kao što su pitanja: datum prestanka ugovora o radu, način plaćanja eventualno nepodmirenih obveza poslodavca prema radniku (prekovremeni sati, sati iz preraspodjele radnog vremena, godišnji odmor iz prethodne godine i dr.), kao i način podmirenja eventualnih obveza radnika prema poslodavcu (npr. povrat sredstava uloženih u školovanje, povrat zaduženih sredstava za rad i dr.). Navedeno je razvidno i iz sudske prakse Županijskog suda u Zagrebu, Gžr-1556/05 od 17.1. 2006. Izv. iz koje se izdvaja: „Sporazumom stranke ugovaraju dan prestanka ugovora o radu i mogu se dogovoriti i o drugim pravima odnosno obvezama kao i utvrditi nepostojanje drugih ili daljnjih prava odnosno obveza u vezi s radnim odnosom.“ Kako bi se izbjegle dvojbe u pogledu ovog načina prestanka ugovora o radu, najpoželjnije je da ugovorne strane u sporazumu o prestanku radnog odnosa u cijelosti urede sva pitanja i međusobne obveze a posebno sljedeće:

  * datum prestanka radnog odnosa,
  * godišnji odmor iz prethodne godine,
  * godišnji odmor iz tekuće godine,
  * način i rok plaćanja eventualno nepodmirenih obveza radnika prema poslodavcu (npr. povrat sredstava uloženih u obrazovanje radnika),
  * način i rok plaćanja eventualno nepodmirenih obveza poslodavca prema radniku (npr. prekovremeni sati i sati iz preraspodjele radnog vremena),
  * obveza čuvanja poslovne tajne,
  * uređenje klauzule ugovorne zabrane tržišnog natjecanja,
  * pravo radnika na otpremninu,
  * način rješavanja sporova iz sporazuma i dr.

Iz VSRH, Rev-1839/99 od 6. 2. 2001. Izbor odluka, br. 2/01-83. razvidno je kako sporazumom o prestanku radnog odnosa stranke mogu ugovoriti povoljnije uvjete od onih određenih zakonom. U skladu s time, iako zakonskim propisima nisu određeni bitni sastojci sporazuma o prestanku ugovora o radu radnik i poslodavac načelno se putem sporazuma mogu slobodno dogovoriti i urediti sva međusobna prava i obveze koja proizlaze iz namjere prestanka radnog odnosa, osim onih koja bi bila u protivnosti s Ustavom RH, prisilnim propisima, ili moralnim načelima.

Primjer Sporazuma o prestanku ugovora o radu

{{ :1_sporazum_o_prestanku_ugovora_o_radu.jpg?600 |}}



**Umjesto zaključka kratki pregled posebnih napomena kod sklapanja sporazumnog prestanka ugovora o radu:**

Sporazum o prestanku ugovora o radu dvostrani je akt, koji se temelji na volji ugovornih strana,
Sklapanje sporazuma o prestanku ugovora o radu može inicirati i radnik i poslodavac,
Niti poslodavac niti radnik u slučaju zaključivanja sporazumnog raskida ugovora o radu nemaju obvezu poštivanja otkaznog roka,
Sporazum o prestanku ugovora o radu nije otkaz,
U slučaju sporazuma o prestanku ugovora o radu ne postoji zakonska obveza poslodavca na isplatu otpremnine radniku (iako otpremnina radniku može biti predmetom dogovora i definirana sporazumom),
Sporazum nije pravno valjan u slučaju nedostatka pisanog oblika,
Niti jedna od ugovornih strana nije ovlaštena jednostrano ga mijenjati niti ga stavljati izvan snage (VSRH, Rev 1839/99 od 6.2.2001.),
Usmeni dogovor o sporazumnom prestanku ugovora o radu ne može obvezivati ugovorne strane jer je izričito propisan pisani oblik sporazuma o prestanku ugovora o radu,
Radnik kojem radni odnos prestaje sporazumom nema pravo na naknadu za nezaposlene kod Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, osim u izuzetnim zakonom propisanim slučajevima koji su navedeni i na stranicama HZZ-a kako slijedi; „Iznimno, pravo na novčanu naknadu pripada nezaposlenoj osobi kojoj je prestao radni odnos odnosno služba pisanim sporazumom ako je do prestanka radnog odnosa, odnosno službe, došlo zbog premještaja bračnog druga, odnosno izvanbračnog druga ili životnog partnera u drugo mjesto prebivališta po posebnim propisima, zbog promjene prebivališta iz zdravstvenih razloga, a na temelju mišljenja zdravstvene ustanove koju određuje ministar nadležan za zdravstvo, te na prijedlog poslodavca, a u slučaju kolektivnog zbrinjavanja viška radnika prema posebnom propisu.“
Ugovorna zabrana tržišne utakmice ostaje na snazi ako je među strankama dogovorena, ali kao što je već ranije spomenuto, ugovorne strane mogu samim sporazumom i drugačije urediti.
Ivan VIDAS, struč. spec. oec.
Knjigovodstvo Actarius

User Tools

Site Tools

Page Tools
