Knjigovodstvo Actarius

This page is read only. You can view the source, but not change it. Ask your administrator if you think this is wrong.
**Dodatni rad i godišnji odmor**

www.actarius.hr 

info@actarius.hr 


Važeći Zakon o radu unio je neke značajne novine u radne odnose, a jedna od njih odnosi se na mogućnost dopunskog tj. dodatnog rada u radnom odnosu i to pored činjenice da radnik već radi redovnu punu satnicu, u punom ili, kod nekoliko poslodavaca, u nepunom radnom vremenu.
Punim radnim vremenom smatra se redovni rad do najdulje 40 sati tjedno. No, prema članku 61. stavak 3. Zakona o radu (Narodne novine, broj 93/14), radnik koji radi u punom radnom vremenu može sklopiti ugovor o radu s drugim poslodavcem u najduljem trajanju do 8 sati tjedno, odnosno do 180 sati godišnje, samo ako je poslodavac, odnosno ako su poslodavci s kojima radnik već prethodno ima sklopljen ugovor o radu, radniku za takav rad dali pisanu suglasnost. Dakle, mogućnost dodatnog rada prema tako sročenoj odredbi imaju radnici koji rade u punom radnom vremenu kod jednog poslodavca ili kod više poslodavaca u nepunom radnom vremenu koje ukupno čini puno radno vrijeme. Ugovor o radu za dodatni rad može se sklopiti samo s drugim poslodavcem (max. 8 sati tjedno/180 sati godišnje = 3,5 sata tjedno). Dakle, nikako s postojećim poslodavcem/poslodavcima.

Da bi se dodatni rad ostvario, postojeći poslodavac ili poslodavci moraju dati radniku pisanu suglasnost za takav rad. Smatramo da bi poslodavac bio ovlašten i povući takvu suglasnost što bi značilo da bi nakon povlačenja suglasnosti dodatni rad radnika morao prestati.

Također, i prema članku 62. Zakona o radu moguć je dodatni rad za radnike koji rade nepuno radno vrijeme. Prema stavku 2. toga članka radnik ne može kod više poslodavaca raditi s ukupnim radnim vremenom duljim od četrdeset sati tjedno. Međutim, postoji iznimka. Naime, i takav radnik koji radi nepuno radno vrijeme, a čije je ukupno radno vrijeme 40 sati tjedno, može sklopiti ugovor o radu s drugim poslodavcem u najduljem trajanju do 8 sati tjedno, odnosno do 180 sati godišnje, samo ako su poslodavci s kojima radnik već prethodno ima sklopljen ugovor o radu, radniku za takav rad dali pisanu suglasnost.

Jedno od pitanja koje se postavlja u praksi, a tiče se primjene instituta dodatnog rada, odnosi na godišnji odmor, odnosno kako se računa godišnji odmor u slučajevima kada radnik radi u određenom periodu kod jednog poslodavca puno radno vrijeme pa se, primjerice, nakon pola godine zaposli 8 sati tjedno (dodatni rad) i kod drugog poslodavca? Mora li i kod drugog poslodavca radnik raditi 6 mjeseci da bi imao pravo na puni godišnji odmor?

Prema članku 77. stavak 3. Zakona o radu radnik koji se prvi put zaposli ili koji ima prekid između dva radna odnosa dulji od osam dana, stječe pravo na godišnji odmor određen na način iz stavka 1. i 2. toga članka, nakon šest mjeseci neprekidnog radnog odnosa kod toga poslodavca. Radnik za svaku kalendarsku godinu ima pravo na godišnji odmor od najmanje četiri tjedna, a maloljetnik i radnik koji radi na poslovima na kojima, uz primjenu mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja, u trajanju od najmanje pet tjedana. Kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu može se utvrditi trajanje godišnjeg odmora dulje od najkraćeg propisanog.

Za stjecanje prava na godišnji odmor radnicima koji rade dodatno 8 sati, prema članku 61. stavak 3. i članku 62. stavak 3. Zakona o radu, taj Zakon nije ništa propisao. Ako pretpostavimo da je radnik koji radi dodatno u radnom odnosu i da je sklopio ugovor o radu, on bi na temelju činjenice radnog odnosa imao pravo i na godišnji odmor. Budući da za stjecanje prava na godišnji odmor za rad u dodatnom radnom vremenu nisu propisani nikakvi posebni uvjeti, može se zaključiti da u slučaju rada kod više poslodavaca radnik stječe pravo na puni godišnji odmor čim kod jednog od njih ostvari uvjet od šest mjeseci neprekinutog radnog odnosa (ne efektivnog rada), s time da bi radnik za jednu kalendarsku godinu mogao imati pravo samo na jedan puni godišnji odmor.

Smatramo da bi u pogledu korištenja godišnjeg odmora, u slučaju kad radnik povrh punog radnog vremena radi i dodatno 8 sati tjedno, trebalo na odgovarajući način primijeniti odredbu članka 85. stavak 2. Zakona o radu koja propisuje da su radniku koji radi u nepunom radnom vremenu kod dva ili kod više poslodavaca, a poslodavci ne postignu sporazum o istodobnom korištenju godišnjeg odmora, poslodavci dužni omogućiti korištenje godišnjeg odmora prema njegovu zahtjevu.

Dakle, ako radnik radi u punom radnom vremenu kod jednog poslodavca i 8 sati tjedno dodatno kod drugog poslodavca, pravo na puni godišnji odmor stječe čim kod jednog od njih ostvari uvjet od šest mjeseci neprekidnog radnog odnosa.
Knjigovodstvo Actarius

User Tools

Site Tools

Page Tools
